U Crnoj Gori se priprema usvajanje zakona o slobodi veroispovesti, koji će, ukoliko bude usvojen, otvoriti mogućnost da se svojina Srpske pravoslavne crkve preda u ruke raskolničke takozvane Crnogorske pravoslavne crkve. Zašto crnogorske vlasti insistiraju na odvajanju od SPC?

Zašto je patrijarh srpski Irinej rekao da je stanje SPC u Crnoj Gori tako teško kao da pravoslavni Srbi žive u srbofobnoj NDH? Zato što režim Mila Đukanovića čini sve da Crnogorce, koji su bili Srbi, pretvori u neki drugi narod, koji će svoje srpske korene mrzeti i tuđiti se od ostatka srpskog naroda. Ključ ove nesreće bio je politika komunista i njihovog vođe Josipa Broza, koji su 1945. Crnogorce proglasili posebnim narodom, i krenuli da ruše njihov identitet. Đukanović, čiji je režim sklopio krenuo konvertitskim putem pretvaranja Novocrogoraca u „crvene Hrvate“, čini sve da SPC protera iz Crne Gore, pa čak preti i otimanjem manastira, poput Ostroga, Cetinja, Ždrebaonika.

Setimo se: 16. maja 2011, Milo Đukanović, u intervjuu Televiziji Crne Gore, izjavljuje da će se njegova stranka zalagati za „objedinjavanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori“, jer „Mitropolija crnogorsko – primorska nije usaglašena sa državnim interesima Crne Gore, jer je deo Srpske pravoslavne crkve (SPC), čija je centrala u državi Srbiji koja ne gleda blagonaklono na crnogorsku nezavisnost“. Dodao je: “Ako želimo pravoslavnu crkvu u harmoničnim odnosima s državom i crnogorskim državnim organima, logičan je cilj samostalnost crkve“. Jer, po Đukanoviću, „uz nesporan državni i nacionalni identitet, treba raditi na snaženju kulturnog identiteta da ne bismo zebli nad nezavisnošću“.Te iste godine, Šesti kongres Đukanovićevog DPS-a naglasio je da se zalaže za jedinstvenu Crnogorsku crkvu, kojom bi se prevazišla podeljenost među „pravoslavnim vjernicima“.

Režim Mila Đukanovića odavno diskriminiše pripadnike mrske mu SPC: počev od sprečavanja, sada umirovljenog, vladike mileševskog Filareta da kroči na pljevaljski deo svoje eparhije, preko pretnji izbacivanjem iz Crne Gore sveštenika i monaha koji nemaju crnogorsko državljanstvo, do novog bezakonja maskiranog u zakon, kojim preti oduzimanjem imovine.

Sve je veoma slično zbivanjima na Ukrajini. Šta, dakle, pored NATO-filije, rusofobije i srbofobije spaja ukrajinski i crnogorski režim? Težnja ka stvaranju „autokefalnih crkava“ po svaku cenu, uz tvrdnju da su sve pomesne Crkve – nacionalne, pa zbog toga Ukrajina i Crna Gora treba da dobiju ono što im „po pravu pripada“.

Zanimljivo je da je ovakav stav imao jedan lik iz prošlosti. Zvao se Ante Pavelić, i bio je ustaške srboubilačke poglavnik NDH. Recite nam nešto tome.

Ante Pavelić je tvrdio da nije protiv pravoslavne vere, pa ni protiv Pravoslavne Crkve. Govorio je: “Gospodo! U pravoslavlje ne dira nitko, ali u Hrvatskoj Državi ne može biti Srbske pravoslavne crkve“. Kasnije je pisao: “Prema tome, nije se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj progonilo pravoslavlje, nego je naša borba bila uperena protiv srbstva, koje je pod raznim oblicima, služeći se svim sredstvima, sve sile ulagalo, da omete razvitak i sređivanje prilika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Mi nismo bili protiv pravoslavlja, nego smo bili protiv SRBSKE pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Kako sam to već prije naglasio, pravoslavne CRKVE su narodne crkve i prema tome pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla je biti samo Hrvatska pravoslavna crkva“, koju je Pavelić i „osnovao“ 1942. godine.

Kakve su šanse da projekat autokefalne crnogorske crkve bude ostvaren - može li da bude legalizovana Dedeićeva struktura? Može li Patrijarh Vatolomej da izmeni svoju odluku?Nema ozbiljnih šansi da Miraš Dedeić postane poglavar „autokefalne“ CPC, zato što je on raščinjen od samog patrijarha carigradskog Vartolomeja, i potpuno je klovnovski lik za nešto što bi trebalo da bude ozbiljna i odgovorna uloga u NATO Crnoj Gori. Traži se neki ozbiljniji kandidat, ali mi čvrsto verujemo da ga neće naći među sinovima Mitropolije crnogorsko – primorske SPC. Jer, u ovom trenutku se stvara „NATO pravoslavlje“, karikaturalna, ali najmoćnijem vojnom savezu veoma potrebna, struktura kojom se razbija vaseljenko pravoslavno jedinstvo s ciljem da se Moskovska patrijaršija izoluje od ostalih Pomesnih Crkava. Đukanović, kao NATO marioneta, samo igra kako mu se iz Vađingtona i Brisela svira.

Šta o tome misli crnogorski narod? Da li formiranje autokefalne crnogorske crkve može da izazove raskol u narodu?

Ako pitate za novi narod, tzv. „Montenegrine“, samoproglašene srbofobne Crnogorce, njima bi stvaranje jedne lažne „crkve“ dobro došlo da se još više utvrde u svom lažnom identitetu. Narod koji je ostao veran Svetom Savi i Svetom Petru Cetinjskom, Njegošu i Marku Miljanovu je spreman da, makar i životom, brani svoje svetinje. Stav Njegoševih sinova i kćeri izražava, između ostalih, vladika Joanikije. „Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je pripremila crnogorska vlast, rađen je u saradnji sa Hašimom Tačijem i on bi trebalo da bude uvod u otimanje manastira i hramova na Kosovu i Metohiji“, rekao je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, govoreći na predavanju u vezi sa 800 godina Srpske pravoslavne crkve, koje je održano u „Srpskoj kući“, i dodao:„Tači je pripremio isti propis, po kojem manastiri, kao kulturna dobra, treba da budu prepisani državi, a u tom smislu je napisan i crnogorski“. On je dodao da, ukoliko takav zakon bude usvojen u Crnoj Gori — onda neće biti smetnje da se tako nešto ne uradi i u lažnoj albanskoj državi na Kosmetu:„Ovoga puta, napadnuto je pravoslavlje i naša vjera i moramo se tome suprotstaviti. Onaj ko to uradi danas potvrdiće da je hrišćanin i da brani svoju vjeru“.

dr Vladimir Dimitrijević